DVM Ivana Hadžić
PVA “Lončarvet“
Imunomedijatorske bolesti su bolesti nepoznatog uzroka, koje nastaju kao posledica greške u radu imunog sistema. Za razliku od autoimunih bolesti, antitela koja dovode do ove vrste bolesti nisu još uvek identifikovana. Anemija je definisana kao smanjen broj crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), hematokrita (odnos tečnog dela i ćelija krvi) i hemoglobina, što rezultira smanjenim nivoom kiseonika koji se prenosi putem krvi do ćelija.
IMHA je jedna od najčešćih imunomedijatorskih bolesti kod pasa i mačaka. Kada pacijent ima IMHA-u, to znači da njegov imuni sistem uništava sopstvene eritrocite. Proizvodnja eritrocita u koštanoj srži je očuvana, ali kada oni odu u cirkulaciju, imuni sistem ih greškom prepoznaje kao strane i uništava ih.
Blede sluzokože kod pacijenta sa IMHA-om
Kod pasa, IMHA može biti primarna i sekundarna, dok je kod mačaka uvek sekundarna. Primarna ili idiopatska anemija je nepoznatog uzroka i najčešća je vrsta anemije kod pasa. Sekundarna nastaje kao posledica:
- infekcije (virusna, bakterijska, protozoalna)
- tumora
- reakcije na lekove
- ujeda zmije
- izloženosti različitim hemijskim i toksičnima materijama
Klinički simptomi kod ove bolesti su:
- blede sluzokože
- zamor i slabost
- plitko i brzo disanje
- ubrzan puls
- gubitak apetita
- gubitak telesne mase
- tamna stolica
Pozitivan test aglutinacije kod
pacijenata sa IMHA-om
Ovi simptomi mogu varirati, a u zavisnosti od faze bolesti simptomi mogu i izostajati. Do dijagnoze ove bolesti dolazi se na osnovu istorije, kliničkog pregleda i različitih laboratorijskih analiza kao što su:
- krvna slika
- opšti biohemijski profil
- krvni razmaz
- test aglutinacije (Anti-RBC antitela)
- Coombs-ov test
- protrombinsko vreme
- aktivno parcijalno tromboplaslastinsko vreme
- analiza urina
- testiranje na infektivne bolesti
- pregled koštane srži.
SVE NAVEDENE LABORATORIJSKE ANALIZE SE MOGU URADITI U VETLAB LABORATORIJI
Za terapiju IMHA-e koriste se kortikosteroidi i/ili imunosupresivi. Terapija se sastoji iz dve faze, akutna faza sa indukcijom remisije i hronična faza održavanja. Ukoliko se ne otkrije na vreme, IMHA može biti fatalna, ali je najčešći slučaj trajna stabilizacija pacijenta terapijom. Cilj terapijskog protokola je da se uz najmanju dozu lekova održi stabilno stanje pacijenta.
DVM Ivana Hadžić
PVA “Lončarvet“
IG: @loncarvet
FB: Veterinary Orthopedics and Neurology Zoran Loncar
www.loncarvet.com